Neki dječak htio je naučiti tajnu sreće. Dugo je putovao dok nije došao do dvorca na vrhu planine u kojem je živio najmudriji od svih ljudi. Velika dvorana u dvorcu bila je puna. Ljudi su ulazili i izlazili, razgovaralo se u svim kutovima, malen je orkestar svirao nježne melodije.Mudrac je sa svima razgovarao pa je dječak morao 2 sata čekati da bude primljen. Kad ga je primio mudrac reče da mu trenutno nema vremena objasniti tajnu sreće. Reče mu da prošeta palačom i vrati se za dva sata. Pruži mu čajnu žličicu u koju kapne dvije kapi ulja. Reče: dok budeš hodao, drži žličicu tako da se ulje ne prolije. Dječak tako krene po stubištima i dvoranama u palači, pazeći na žličicu. Nakon dva sata vreti se k mudracu.– Onda upita mudrac – jesi li vidio prezijske sagove u mojoj blagovaonici? Jesi li vidio vrt za koji je meštar svih vrtlara deset godina utrošio da ga odnjeguje? Jesi li primijetio lijepe pergamente u mojoj knjižnici? Dječak postiđen, prizna da ništa od toga nije vidio. Jedina mu je briga bila da ne prolije ulje koje mu je mudrac povjerio. Onda se vrati i upoznaj čuda moga svijeta – reče mudrac. – Ne možeš vjerovati nekome čiju kuću ne poznaješ. Dječak uze žličicu i ponovno krene palačom, ovaj put gledajući umjetnine, vrtove, okolne planine, cvijeće. Kad se ponovno našao pred mudracem, potanko ispripovjedi sve što je vidio.“A gdje su ti one dvije kapi što sam ti ih povjerio?“ – reče mudrac. Gledajući žličicu, dječak shvati da ih je prolio. To je dakle jedini savjet koji imam za te – reče najveći mudrac među mudracima.
TAJNA SREĆE SASTOJI SE U TOME DA GLEDAŠ SVA ČUDA SVIJETA, A DA PRITOM NE ZABORAVIŠ NA DVIJE KAPI ULJA U ŽLIČICI!
over the rainbow...