..s Danteom u paklu..

Moj internet dnevnik
over the rainbow...

slike

angel

tears

Izdvojeno

12 mjeseci...

SIJEČANJ...

Nova mora moći ćeš
otkriti tek kad stekneš
dovoljno hrabrosti da
iz vida izgubiš obalu.

VELJAČA...

Živim u sasvim maloj kućici,
ali njezini prozori gledaju
na vrlo velik svijet.

OŽUJAK...

Budi promjena
koju želiš vidjeti u svijetu.

TRAVANJ...

Priroda je Božje
pismo ljudima.

SVIBANJ...

Počnite srcem
jer iz njega izvire život.

LIPANJ...

Gdje siješ ljubav,
izrasta veselje.

SRPANJ...

Vrućina je neodvojiva od vatre,
kao i ljepota od vječnosti.

KOLOVOZ...

Ljepota je manifestacija tajnih zakona prirode,
koji bi inače bili zauvijek skriveni od nas.

RUJAN...

Koračaj za tragovima duge;
kroči putovima pjesme
i sve će oko tebei u tebi biti ljepota.

LISTOPAD...

Ono što je iza nas i ono
što je ispred nas
sitnica je u odnosu prema
onome što je unutar nas.

STUDENI...

Vjera je odvažnost duše
da ide dalje od onoga
što se može vidjeti.

PROSINAC...

Dobri ljudi sjaje izdaleka,
poput snježnih vrhunaca.

život...

Blog

subota, siječanj 22, 2011

..s Danteom u paklu..

..Nedavno, kopajući po starim stvarima iz srednje škole, pronašla sam sastav na temu ''S Danteom u Paklu''. Odlučila sam ga objaviti jer me se jako dojmio. Nadam se da ćete i vi uživati!

Već skoro mjesec dana neprestano pada kiša. Iako mi je pomalo dosadila, prepustila sam se pravom zimskom ugođaju. Legla sam na krevet i odlučila čitati lektiru, Danteovu '' Božanstvenu komediju - Pakao''. Nakon nekoliko poglavalja osjetila sam kako mi se oči lagano sklapaju. Utonila sam u neki čudan, pomalo zastrašujući san.

Našla sam se u nekom dugačkom hodniku na kraju kojeg su stajala crna, divovska vrata. Ništa mi nije bilo jasno. No u jednom sam trenutku začula ljudski glas. Prenuvši se, okrenula sam se u smjeru odakle sam čula zvuk. Naslonjen na zid, stajao je jedan muškarac srednjih godina, u sivnom kaputu, s cigaretom u ustima. Prije nego što sam uopće pomislila tko bi on mogao biti, on se svojim promuklim glasom predstavio kao Dante. Bila sam u potpunosti zbunjena. Došavši do mene, sa smješkom me je povukao za ruku i odveo do onih ogromnih, crnih vrata. Isprva sam bila malo skeptična i pomalo uplašena, ali nisam mogla suspregnuti znatiželju za onim što se nalazi iza vrata. Ni na kraj pameti mi nije bilo da se iza njih nalazi Pakao. Još više začuđena, ušla sam kroz vrata, a pogled je bio fascinantan. Dante i ja smo se našli u jednom staklenom liftu iz kojeg smo promatrali Pakao. Cijeli Pakao je bio podjeljen na katove. Izgledao je poput jedne stambene zgrade s tri kata, bez zidova, samo okružena crvenilom. Posvuda se slijevala gusta, crvena smjesa (magma). Na prvom katu bili su prevaranti, lažljivci i prostitutke svezani uz željeznu ogradu. Na njih su slijetali i gmizali različiti kukci (crvi, žohari, pijavice) i isisavali im krv, ulazili u sve pore. Nakon što mi je zbog tog prizora skoro pozlilo, odlučili smo se otići na drugi kat. Tamo su se nalazili preljubnici, mafijaši i kradljivci. Njima su ptice neprestano kljucale po organima, a oni su se iznova i iznova obnavljali. Na trećem katu nalazili su se najveći zločnici, ubojice, silovatelji i pedofili. Njihova kazna je bila najgora. Oni su bili u ogromnom gorućem kotlu punom lave. Gorjeli su i gorjeli, a te muke nikada neće biti oslobođeni. Najedanput sam čula strašan lom.

Probudila sam se. Snažan grom je udario u obližnje stablo. Nakon par sekundi gledanja oko sebe, shvatila sam da je sve ono bio samo san. Koliko god sam bila tužna što s Danteom nisam uspjela zaviriti u svaki kutak zagrobnog života, toliko mi je drago što sam se vratila u svoj zemaljski svijet. Ipak mislim da sam još premlada za smrt i da je cijeli život preda mnom. Sigurna sam da ću nakon ovog sna puno više uživatu u lektiri.

....iznad duge

iznad-duge @ 19:39 |

Komentiraj | Komentari: 22 | Prikaži komentare

Arhiva

« » vel 2012

sat

eye never lie..

jednostavne riječi...

Potrebno je mnogo jednostavnih riječi kao:
   kruh, ljubav, dobrota,
da ne bismo slijepi u tmini
na raskršćima sišli
s pravoga puta...

Potrebno je mnogo tišine, tišine
izvan nas u nama,
da bismo čuli glas,
tihi, plahi glas što se gubi
   golubova, mrava, ljudi, srca
i njihove veličine
sred nepravdi i vojski,
usred svega onog
što nije
kruh, ljubav i nije dobrota...

Tišine. Tišine. Nek jedino srca
mjere vrijeme,
kazuju put.

(pjesma Tone Pačeka)

love...