Noć je. Sjedim na gruboj stijeni pored svjetionika, dok mi blaga rosa obavija lice. Nježni mi povjetarac mrsi kosu. Osjećam nekakav smiraj i blagost. Gledam kako mladi mjesec, svojom nevinom svjetlošću, obasjava moj rodni grad. Sve je mirno, sam poneki ljubavni par šeta rivom držeći se za ruke dok im iz očiju iskri ljubav. Prohladno je. Osjećam kako mi se sitne kapljice rose lede na koži. Pogledom obilazim prostranu, ali i veoma tajanstvenu pučinu samo jednog malog djelića našeg predivnog Jadranskog mora. Polako odlazim prema kući. Putem promatram mistične borove koji na mjesečini izgledaju poput zastrašujućih silueta. Pomalo me obuzima strah, ali i nekakva želja za otkrivanjem misterija noći. Dolazim kući. Legnem na svoj mekani krevet i utonem u dubok san. Osjećam se kao da me tajne odaje snova nikada neće vratit u stvarnost. No bez obzira na to, želim da me u potpunosti obuzmu…

.....over the rainbow